Ruđer Josip Bošković
Ruđer Josip Bošković Theoria philosophiae naturalis, Beč, 1758.
Bošković, Ruđer Josip (latinski: Rogerius Josephus Boscovich), hrvatski fizičar, matematičar, astronom, filozof i diplomat (Dubrovnik, 18. V. 1711 – Milano, 13. II. 1787). Isusovac, profesor matematike u Rimu, Paviji i Milanu; poduzima diplomatska, studijska i znanstvena putovanja po Italiji i raznim europskim zemljama. Nakon ukinuća isusovačkog reda (1773), prihvaća francusko državljanstvo, živi u Parizu i upravitelj je optike za francusku ratnu mornaricu. U prirodnoj filozofiji, astronomiji i optici najutjecajniji njutonovac na Apeninskom poluotoku. Glavnim djelom Theoria philosophiae naturalis (1758) izgradio izvornu teoriju sila, koja je utjecala na britanske kemičare i fizičare sve do početka XX. stoljeća. Zastupao relativnost ljudske spoznaje i razvio posebno učenje o prostoru i vremenu. Ostvario važna dostignuća u sintetskoj geometriji, o temeljima matematike i njezinim primjenama, izradio razne optičke, astronomske i geodetske instrumente. Obavio mnoge hidrotehničke i statičke ekspertize, npr. kupole bazilike sv. Petra u Rimu (1742–43); sa Christianom Mayerom mjeri meridijanski luk Rim–Rimini (1750–52) te mjeri i izrađuje zemljovid Papinske države (1755). Vrijedne rezultate postiže u astronomiji, geofizici, glazbi, neurologiji, arheologiji; piše pjesme i putopise; često pomaže u diplomatskim poslovima rodnoj Republici. Druga glavna djela: De viribus vivis (1745), Elementorum universae matheseos (1754), Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (I–V, 1783–85).