Božić, rezanje božićnoga kruha, Hrvojev misal, Carigrad, Biblioteka Eski Saraya
Božić (deminutiv od Bog, tj. mali Bog), nepomični blagdan Kristova rođenja 25. prosinca. Slavi se od IV. stoljeća. Središnji čin proslave je ponoćna liturgija. U sadržaju Božića istaknuta je poruka mira, važnost neznatnih i nemoćnih i vjera da je Bog, prisutan u nejaku djetetu siromaha, snažniji od svih sila. Vjerski i kulturološki okvir Božića neiscrpno su umjetničko nadahnuće tijekom stoljeća u svim kršćanskim narodima. U hrvatskom folkloru uz Božić se vezuje skup običaja koji počinju u studenom Adventom, a završavaju prvih dana siječnja (Sv. Barbara, Sv. Lucija, Sv. Nikola, Badnjak, Božić, Stjepanje, Ivanje, Nevina dječica, Nova Godina, Sv. tri kralja). Simboli Božića su sijanje i uzgoj božićnog žita, urešavanje kuće i objekata zelenilom, paljenje nove vatre (panj badnjak), steranje slame u kući, stavljanje žita i svijeće na blagdanski stol, pripremanje obrednih peciva i drugih jela, dolazak izabranoga gosta (polaznik), pjevani ophodi čestitara selom (koleda). Simbolika i magija božićnih običaja sadrži namjeru da se osigura sreća i blagostanje u idućoj godini. Utjecaj građanskog slavljenja na selo očituje se u uporabi jaslica (od XVIII. stoljeća), → božićnog drvca, te običaja darivanja.