Brač, Splitska
Brač, kamenolom u Pučišćima
Brač, mauzolej obitelji Petrinović u Supetru
Brač, maslinik na Braču
Brač, najveći otok u srednjodalmatinskoj otočnoj skupini, Splitsko-dalmatinska županija; nalazi se jugoistočno od Splita; 395,4 km2 (po površini treći jadranski otok), 13 956 stanovnika (2011). Pruža se u smjeru istok–zapad. Sjeverna je obala razvedenija i pristupačnija od južne. Najviši vrh Brača Vidova gora (780 m) najviši je vrh jadranskih otoka. Ukupna duljina obale 175 km, koeficijent razvedenosti 2,49 (srednje razveden). Otok je građen od vapnenca i dolomita. Prevladava krški reljef sa škrapama, jamama, docima i poljima (Nerežiško polje). Površinskih vodenih tokova nema. Podmorskim je vodovodom dovedena pitka voda iz rijeke Cetine. Vidova gora pokrivena je najvećim kompleksom šume crnoga bora u Dalmaciji. Veća naselja: Supetar, Pučišća, Bol, Postira, Selca. Uzgajaju se masline, vinova loza, višnje i bademi. Ribarstvo. Tvornice ribljih konzerva u Postirama i Milni. Brač je poznat po stoljećima dugoj kamenarskoj tradiciji. Kamenolomi: Pučišća, Selca, Postira, Splitska i Škrip. Od bračkoga kamena izgrađene su Dioklecijanova palača u Splitu, zgrada UN-a u New Yorku i dr. Turizam. Zapadno od Bola nalazi se jedna od najpoznatijih jadranskih plaža Zlatni rat. Trajektna veza s kopnom (Split–Supetar, Sumartin–Makarska).
U djelima starih pisaca poznat kao Brattia. Tragovi života iz neolitika (špilja Kopačina); ilirske gradine (Škrip), gomile (grobni humci); iz rimskoga doba sklopovi rustičnih vila, grobnica i skulptura. U ranome srednjem vijeku isprva pod bizantskom upravom; u IX. stoljeću zauzimaju ga Neretvani; potom u sastavu hrvatske države. Od XI. do XV. stoljeća nad otokom se smjenjuju mnogi gospodari (Omiš, Split, Mlečani, hrvatsko-ugarski vladari, Bosna, Dubrovnik). Od 1420. do 1797. u sastavu Mletačke Republike. U vrijeme turskih provala u Bosnu i Hrvatsku otok naseljava brojno novo stanovništvo s kopna (iz Bosne, Poljica, Zagore); nastaju nova naselja – kaštila. U vrijeme austrijske uprave (1813–1918) traje borba autonomaša i narodnjaka koja završava 70-ih godina XIX. stoljeća pobjedom narodnjaka i preuzimanjem uprave u svim otočnim općinama.
U djelima starih pisaca poznat kao Brattia. Tragovi života iz neolitika (špilja Kopačina); ilirske gradine (Škrip), gomile (grobni humci); iz rimskoga doba sklopovi rustičnih vila, grobnica i skulptura. U ranome srednjem vijeku isprva pod bizantskom upravom; u IX. stoljeću zauzimaju ga Neretvani; potom u sastavu hrvatske države. Od XI. do XV. stoljeća nad otokom se smjenjuju mnogi gospodari (Omiš, Split, Mlečani, hrvatsko-ugarski vladari, Bosna, Dubrovnik). Od 1420. do 1797. u sastavu Mletačke Republike. U vrijeme turskih provala u Bosnu i Hrvatsku otok naseljava brojno novo stanovništvo s kopna (iz Bosne, Poljica, Zagore); nastaju nova naselja – kaštila. U vrijeme austrijske uprave (1813–1918) traje borba autonomaša i narodnjaka koja završava 70-ih godina XIX. stoljeća pobjedom narodnjaka i preuzimanjem uprave u svim otočnim općinama.