Brando, Marlon, američki kazališni i filmski glumac (Omaha, Nebraska, 3. IV. 1924 – Los Angeles, 1. VII. 2004). Proslavio se u broadwayskoj postavi Williamsova Tramvaja zvanog čežnja (1947) i filmskoj adaptaciji istoga djela (1951) u režiji → Elie Kazana. Spajajući fizičku privlačnost, grubost i ranjivost, promovirao glumački tip buntovnika bez razloga, osobito u Divljaku → Lászla Benedeka i Na dokovima New Yorka (Oscar za glavnu ulogu) Elie Kazana (oba 1954). Nakon komercijalno manje uspjelih 1960-ih godina, ponovno doseže vrh nastupima u Kumu (Oscar za glavnu ulogu) → Francisa Forda Coppole i u Posljednjem tangu u Parizu → Bernarda Bertoluccija (oba 1972). Jedna je od najintrigantnijih zvijezda u povijesti filma, osobito maestralan u tumačenju neurotičnih i ambivalentnih likova. Ostali važniji filmovi: Ljudi (1950), Jednooki Jack (1961, i redatelj), Zmijska koža (1960), Potjera bez milosti (1966), Apokalipsa danas (1979), Don Juan DeMarco (1995).