Brentano, Franz, njemački filozof (Marienberg, kraj Bopparda, 16. I. 1838 – Zürich, 17. III. 1917). Brat → Luje. Studirao filozofiju i teologiju, katolički svećenik od 1864. do 1873. Profesor u Würzburgu te u Beču od 1874. do 1895; obnovitelj skolastike. Prihvaćajući Aristotela, Trendelenburga i Bolzana, a suprotno Kantovim tezama, izgradio svoju metafiziku kao logički pluralizam. Nastojeći modernizirati skolastiku, odbacio silogizam i ograničio proces spoznaje na evidenciju. Evidencija, po njemu, nije operacija suđenja i poimanja, nego je utvrđivanje ili odbacivanje predmeta u samoj svijesti. U suglasju s tim idejama bila je i njegova psihologija u kojoj je istaknut svjesni odnos intencionalnosti, odnosno upućenost doživljaja na predmete. Utjecao na Husserla, Meinonga, von Ehrenfelsa i dr. Glavna djela: Aristotel i njegov svjetonazor; O podrijetlu ćudoredne spoznaje; Psihologija s empirijskoga stajališta i dr.