broj 1. Osnovni pojam matematike. Nastao u samom početku civilizacije u vezi s prebrojavanjem i mjerenjem. Drevni Grci približili su se apstraktnoj predodžbi broja. Prirodni brojevi (1, 2, 3, 4, 5 itd.) nastali su procesom apstrakcije kod brojenja konkretnih objekata. Skupinama različitih objekata, ali jednakog broja, davao se isti naziv (npr. pet ovaca, pet prstiju itd.). Postoje još uvijek plemena u čijim se jezicima upotrebljavaju različiti nazivi za isti broj ali različitih predmeta (to se sačuvalo u japanskom jeziku). U nekim jezicima sačuvao se dual iz kojega se vidi da je množina od dvaju objekata u nečemu bila posebna prema množini od više objekata. Iz potrebe za oduzimanjem veličina nastali su negativni brojevi i nula. Skup svih prirodnih, negativnih brojeva i nule zove se skup cijelih brojeva (npr. -2, -1, 0, 1, 2). Dijeljenjem cjeline na dijelove nastali su racionalni brojevi (npr. 2/3, 7/5). Do iracionalnih brojeva (npr. √2, broj e) došli su drevni Grci utvrdivši nesumjerljivost stranice kvadrata i njegove dijagonale. Teorija realnih brojeva razvijena je u XIX. i XX. stoljeću (Dedekind, Cantor i dr.). Rješavanje kvadratnih jednadžba dovelo je do otkrića imaginarnih i kompleksnih brojeva (npr. z = 2+3i). Postoje i druge vrste brojeva kao što su hiperkompleksni brojevi, kvaternioni, transfinitni brojevi. 2. gram Kategorija koja obuhvaća količine što ih svojim oblikom izriču promjenjive riječi. U hrvatskom su jeziku jednina, dvojina i množina (singular, dual, plural). Kako naša dvojina obuhvaća količinu 2–4 (usp. jedan prst, dva/tri/četiri prsta, pet prstiju), katkad se naziva malěna (njemački, paukal). 3. Kao vrsta riječi: naziv za onu vrstu riječi kojom se broji, tj. kazuje koliko čega ima ili koje je što po redu. Po značenju imamo glavne brojeve (jedan, dva, …, deset, jedanaest, …, sto, …, tisuća, …, milijun, …, milijarda, …, bilijun, …, bilijarda, …), redne brojeve (prvi, drugi, treći, …, deseti, …, stoti, …, tisućiti, …, milijunti, …, milijarditi, …), zbirne brojeve (dvoje, troje, četvero, petero, …, desetero, …, devetnaestero, …). U brojeve se po značenju ubrajaju brojne imenice (obojica, dvojica, trojica, četvorica, …; trećina, četvrtina, …, tridesetdrugina, …; desetinka, stotinka, …), brojni pridjevi (dvoji/dvoje/dvoja, troji/troje/troja, …), brojni prilozi (jedanput, dvaput, …, stoput, …) itd. – gramatički, to su upravo imenice, pridjevi, prilozi.