brojevni sustavi, način zapisivanja prirodnih brojeva određenim znakovima. Postoje tri skupine brojevnih sustava: pozicijski, nepozicijski i mješoviti. U pozicijskom znak za broj ima različitu vrijednost ovisno o mjestu na kojem se u zapisu nalazi (npr. u broju 23 u dekadskom sustavu 2 ima vrijednost dvadeset, a 3 vrijednost tri, dok u broju 32 broj 2 ima vrijednost dva, a 3 trideset), a u nepozicijskome znak ima jednaku vrijednost bez obzira na mjesto na kojem se u zapisu nalazi (primjer je rim. brojevni zapis: u broju 272 = CCLXXII, C ima vrijednost sto, L pedeset, X deset, I jedan, gdje god se u zapisu javljali). Mješoviti brojevni sustav kombinacija je pozicijskog i nepozicijskog (npr. babilonski). Danas se općenito upotrebljava dekadski (desetinski) sustav, tj. aditivno-multiplikativni s bazom 10. On se razvio iz činjenice što čovjek na objema rukama ima 10 prstiju. Postojali su kvinarni sustavi s bazom 5 (prsti jedne ruke) i vigezimalni sustavi s bazom 20 (prsti na rukama i nogama). Astronomska iskustva utjecala su na pojavu seksagezimalnih sustava s bazom 60. Praktičan bi mogao biti duodecimalni sustav (s bazom 12) zbog djeljivosti baze s 2, 3, 4 i 6. Načelno je upotrebljiv brojevni sustav s bilo kojom bazom. Kod elektroničkih računalnih strojeva koristi se binarni (diadski, dvojačni) brojevni ssustavi s bazom 2, gdje su za prikaz brojeva potrebne samo dvije znamenke 0 i 1. Moderni pozicijski sustav s bazom 10 stvorili su Indijci. Mnogi su narodi slovima označivali brojke. I Hrvati su imali sustav brojeva na osnovi glagoljice.