Bruno, Giordano

Giordano Bruno
Bruno, Giordano, talijanski filozof (Nola, kraj Napulja, oko 1548 – Rim, 17. II. 1600). Postaje dominikanac 1563. u Napulju; zbog optužbe za herezu odlazi 1576. iz Italije i profesor je na raznim učilištima u Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj. Uhvatila ga je inkvizicija 1592. u Rimu i nakon istrage, koja je trajala 7 godina, osuđen je na smrt i kao heretik spaljen na rimskom trgu Campo di Fiori. Pripadnik antiskolastičke renesansne filozofije. Odbacivao kršćanske dogme; filozofiju i religiju smatrao nespojivima. Izgradio je panteističko učenje po kojem se sve sastoji od vječne i beskrajne supstance, a Bog je istovjetan s prirodom. Značajno mjesto zauzima u znanosti o svemiru, gdje vidi sunca koja imaju svoje planete nastanjene živim bićima kao i Zemlja. Zemlju ne smatra središnjim svemirskim tijelom. Glavna djela: O uzroku, počelu i jednom (1584), Večera na pepelnicu (1584).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: