Franjo Bučar
Bučar, Franjo, hrvatski povjesničar i športski djelatnik (Zagreb, 25. XI. 1866 – Zagreb, 26. XII. 1946). Studirao povijest i geografiju u Zagrebu i Beču, doktorirao u Grazu 1897. Boravio u Stockholmu (1892–94), gdje je u Središnjem gimnastičkom zavodu proučavao sustav školske tjelovježbe i upoznao se s mnogobrojnim športskim disciplinama. Prvi promicao mnoge športske grane u nas – skijanje, sklizanje, mačevanje, tenis, hokej na ledu i na travi, nogomet i dr.; sudjelovao u osnivanju mnogobrojnih klubova, strukovnih športskih saveza, Hrvatskoga športskog saveza (1909) i Jugoslavenskog olimpijskog odbora (1919). Istaknutu ulogu odigrao je i u sokolskoj organizaciji. Bio je predsjednik Hrvatskoga športskoga saveza i Jugoslavenskog olimpijskog odbora (1919–27), član Međunarodnog olimpijskog odbora (1920–46). Dao značajan doprinos hrvatskoj historiografiji, osobito se bavio protestantizmom u Hrvatskoj (Povijest hrvatske protestanske književnosti za reformacije, 1910). Uređivao je više športskih časopisa, bavio se novinarstvom, priređivao izložbe; član mnogih društava. Djela: Obuka u plivanju (1896), Gimnastičke vježbe s batinama i čunjevima (1900), O ženskom tjelesnom uzgoju (1904), Povijest gimnastike (1908) i dr.