Ramiro Bujas
Bujas, Ramiro, hrvatski psiholog (Budva, 23. VIII. 1879 – Zagreb, 3. X. 1959). Studirao slavistiku, germanistiku i filozofijsku propedeutiku u Grazu, zatim radio u laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju kod Alexiusa Meinonga. Doktorirao disertacijom o čakavskom narječju (1906). Radio kao gimnazijski profesor u Splitu i kao profesor Učiteljske škole u Arbanasima. Prvi profesor psihologije na Sveučilištu u Zagrebu (1935–50). Utemeljitelj znanstvene psihologije u jugoistočnoj Europi. U Zagrebu osnovao 1920. prvi psihologijski laboratorij eksperimentalne psihologije, 1922. katedru za eksperimentalnu psihologiju na Višoj pedagoškoj školi, a 1929. i na Filozofskom fakultetu. Pokrenuo 1932. časopis Acta Instituti psychologici universitatis Zagrabiensis. Godine 1953. osnivač Udruženja psihologa Jugoslavije. Proučavao je opću i eksperimentalnu psihologiju, a posebno osjete, emocije, inteligenciju, umor, te psihologiju u pedagogiji. Konstruirao razne aparate i uređaje za psihologijska ispitivanja, načinio i prvi “psihografski list učenika”. Bavio se lingvistikom, književnošću, arheologijom i dr. Glavna djela: Uvod u psihologiju (1932), Dobivanje psihologijskih podataka (koautor Zoran Bujas, 1942), Psihologija sugestije i hipoteze (1954), Iz psihologije životinja (1957).