Bukovica, kraj u sjevernoj Dalmaciji između Velebita, Ravnih kotara i rijeke Krke; oko 820 km2. Bukovica je 250–300 m visoka krška zaravan, čijim se središnjim dijelom proteže greben Orljak (najviši vrh 674 m). Stočarstvo, poljodjelstvo; u jugoistočnom dijelu vinogradarstvo. Depopulacijski prostor. Važnija naselja u rubnome dijelu, na dodiru s drugim cjelinama: Benkovac, Obrovac, Kistanje. Naseljena od predrimskoga razdoblja. Tragovi naselja iz pretpovijesnoga doba (gradine Varvaria/Bribir, Asseria/Podgrađe kraj Benkovca, Nedinum/Nadin, Corinium/Karin i dr.). U vrijeme rimske vlasti gradine stječu status municipija. U srednjem vijeku postaju važne strateške utvrde u hrvatskoj županiji Luki i sijelo hrvatskih plemićkih rodova (Šubići, Kukari, Kačići, Virevići, Lapčani-Karinjani i dr.). Od XIII. do XV. stoljeća veći dio u posjedu roda Šubića. U prvoj polovini XVI. stoljeća dospijeva pod osmansku vlast, a starosjedilačko stanovništvo je raseljeno. U drugoj polovini XVII. stoljeća osvajaju je Mlečani te tijekom druge polovine XVII. i početkom XVIII. stoljeća naseljavaju žiteljstvom iz Bosne, Hercegovine i drugih dijelova Dalmacije. Za Domovinskoga rata pod srpskom okupacijom.