Ivan Aleksejevič Bunjin
Bunjin, Ivan Aleksejevič, ruski književnik (Voronež, 22. X. 1870 – Pariz, 8. XI. 1953). Pisao pjesme, pripovijetke i romane. Nakon 1917. živio u emigraciji. U pripovjednim radovima slijedi tradiciju ruskoga realizma tematizirajući procese propadanja staroga ruskoga društva. Poznati su njegovi psihološki romani (Život Arsenjeva, 1930–39) i vrlo istančani opisi ljudske prirode. Za svoj književni opus dobio Nobelovu nagradu 1933. Važnija djela: Selo; Gospodin iz San Francisca; Suhodol; Mitjina ljubav; Uspomene.