Burjatija (Burjatska Republika, rus. Rêspublika Burjatija), autonomna republika u az. dijelu Rusije, j i i od Bajkalskog jezera; 351 300 km2, 1 059 000 st., 69,9% Rusa, 24% Burjata, 2,2% Ukrajinaca, 1% Tatara. Gl. grad Ulan-Ude. Ostali veći gradovi: Severobajkal’sk, Taksimo, Kjahta, Zakamensk. Oko 60% stanovništva živi u gradovima. B. se sastoji od planinskog prostora s dijelom Ist. Sajana (Munku-Sardyk, 3492 m), Vitimskim ravnjakom (1700–1870 m) i gorskim lancima do 3000 m visine (Hamar-Daban, Jablonovyj hrebet, Južno-Mujskij hrebet i dr.) te kotlina u priobalnom području Bajkalskog jezera. Gl. rijeke: Selenga (utječe u Bajkalsko jezero) i Vitim (utječe u Lenu). Tajga pokriva 70% površine, a u submontanim bazenima i udolinama prevladava stepska vegetacija, ponegdje na vrlo plodnom černozemu. Klima je kontinentalna, s manje od 500 mm padalina godišnje. Najnaseljenija je dolina r. Selenge u j dijelu Burjatije. Burjatijom prolazi Transsibirska želj. pruga, s odvojkom od Ulan-Udea do Ulaanbaatara u Mongoliji, i nova želj. pruga Bajkal–Amur, otvorena 1989. Plovidba na Bajkalskom jezeru i r. Selengi. Rudarstvo (zlato, volfram, nikal, smeđi ugljen, molibden, aluminij, mangan); industrija (metalurgija, strojogradnja, drvna, građev., kožna, tekst., prehr.); poljoprivreda (pšenica, raž, zob, krumpir, povrće, krmno i industr. bilje), stočarstvo (ovce, stoka, svinje); ribolov; uzgoj konja i krznaša. Naseljavanje Rusa, tragača za zlatom i krznom, od sred. XVII. st., ali znatnije tek od dolaska Transsibirske željeznice, potkraj XIX. st. Gotovo dva stoljeća B. je dio bivše rus. adm. jedinice Transbajkalije; regija od 1922, autonomna republika od 1923, a republika u sklopu Rusije od 1991.