Cagliostro, Alessandro (pravim imenom i prezimenom Giuseppe Balsamo), talijanski pustolov (Palermo, 2. VI. 1743 – San Leo, kraj Urbina, 26. VIII. 1795). Kao dječak bježi iz samostana u Caltagironeu i u Palermu se počinje baviti prijevarama i krivotvorenjima. Oženio se rimskom ljepoticom Lorenzom Feliciani i s njom krenuo na put diljem Europe; isprva se krio pod imenom markiza Pellegrinija, a potom grofa Cagliostra. Predstavljao se kao alkemičar, astrolog, čarobnjak, hiromant; trgovao “eliksirom života” i “kamenom mudrosti”; zaradio povelik novac i nastanio se u Londonu. Tamošnjemu visokom društvu predstavljao se kao čudotvorac i vidovnjak, obnovitelj i glavar (“veliki kofta”) drevna egipatskoga masonskog reda. U Parizu se upleće u tada glasovitu aferu oko dijamantne ogrlice te je nakon kraćeg zatočenja u Bastilli protjeran. Potom preko Londona i Basela odlazi u Rim, gdje pokušava ustrojiti masonsku ložu. Inkvizicija ga je osudila na doživotnu tamnicu; umro nakon 5 godina. Cagliostrov lik i sudbina obrađeni su u nizu umjetničkih ostvarenja (→ Friedrich Schiller, Vidovnjak; → Johann Wolfgang Goethe, Veliki kofta i dr.); znanac mu je bio tada hrvatski pustolov i pisac iz Budve → Stjepan Zanović, koji je u vrijeme Cagliostrove pariške afere napisao brošuru u njegovu obranu. Ime Cagliostro postalo je istoznačnica za pustolova i varalicu.