centralna građevina, arhitektonski objekt kojemu je, za razliku od → longitudinalne građevine, glavni prostor organiziran oko središnje osi, a ostali se prostori koncentrično redaju oko njega. U tlocrtu je taj prostor najčešće u obliku kruga, elipse, višekutnika (obično osmerokutnika – oktogona) te grčkoga ili latinskoga križa, i u pravilu ga natkriva kupola. Razvoj takvoga tipa građevine može se pratiti od prapovijesti do danas: neolitičke nastambe, staroegejske grobnice ( → Atrejeva riznica), etrurske grobnice kružna tlocrta, ilirski tumuli, grčki tolosi, rimski mauzoleji i kružni hramovi (Vestin hram i Pantheon u Rimu, Dioklecijanov mauzolej u Splitu), ranokršćanski baptisteriji i crkve (crkva San Vitale u Ravenni, kapela sv. Marije Formoze u Puli), značajne predromaničke centralne građevine (dvorska kapela u Aachenu, crkva sv. Donata u Zadru, niz starohrvatskih sakralnih objekata), renesansne kapele i crkve (kapela Pazzi u Firenci, crkva sv. Petra u Rimu).