Nacionalni park Sjeverni Velebit, nacionalni park na sjevernom dijelu → Velebita; nacionalnim parkom proglašen 1999. godine. Ranije je već bilo četiri područja s posebnom zaštitom: strogi rezervat → Hajdučki i Rožanski kukovi (1120 ha), Velebitski botanički vrt (spomenik parkovne arhitekture; osnovan 1967; površine 50 ha; preko 300 biljnih vrsta; u središtu Balinovačka ponikva), te dva botanička rezervata, Visibaba (osnovan 1986; 80 ha) i Zavižan–Balinovac–Zavižanska kosa (118 ha). Nacionalni park dio je Međunarodnoga rezervata biosfere (UNESCO; započet na Velebitu 1977). Površine 109 km2; najviši vrh Veliki Zavižan (1676 m); najviša meteorološka postaja u Hrvatskoj (Zavižan, 1594 m). Najposjećeniji lokaliteti su: Štirovača (šume jele i smreke), Lubenovac (velebitski travnjak), Premužićeva staza (stazu osmislio i izradio Ante Premužić; završena 1933; duga 57 km; kroz nacionalni park prolazi 16 km; od Zavižana do Baških Oštarija; od 2009. zaštićena kao kulturno dobro od nacionalne važnosti). Otkriveno gotovo 400 jama (Lukina jama, –1431 m; Slovačka jama –1320 m; jama Velebita –1026 m). Bogata flora (više od 950 biljnih vrsta i podvrsta; velebitska degenija, hrvatska sibireja, velebitski klinčić, kitajbelov pakujac, planinski kotrljan, runolist) i fauna (sisavci /vuk, ris, medvjed/, beskralježnjaci, vodozemci, gmazovi i ptice). Biciklistička utrka Uspon na Zavižan (u lipnju). Godišnje ga posjeti oko 15 000 posjetitelja.