Kupareo, Rajmund, hrvatski estetičar i književnik (Vrboska na Hvaru, 16. XI. 1914 – Zagreb,
6. VI. 1996). Dominikanac, završio je Visoku bogoslovnu školu u Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 1937. U emigraciji je bio 1947–71. Doktorirao je 1951. na Papinskom katoličkom sveučilištu u Santiagu, gdje je predavao estetiku i aksiologiju. Pisao je estetičke oglede, pjesme, prozu i drame. U estetičkim razmišljanjima (Umjetnost i zagonetka života, 1982; Čovjek i umjetnost, 1993) nastoji uskladiti skolastičko učenje o lijepome s modernim estetičkim učenjima. Osnovao je časopis Aisthesis. U književnosti se javio poezijom (Pjesme i psalmi, 1939), a zatim prozom (U „Morskoj kući”, 1940). U romanu Baraban (1943) obrađuje pasionsku temu. Pisao je i dramske misterije (Prebivao je među nama, 1985). Književna su mu djela obilježena kršćanskim vrijednostima, biblijskim temama i autobiografskim elementima. Bio je član čileanske akademije Instituto de Chile. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor” za životno djelo 1995.