Santarém, grad i središte istoimenoga okruga u središnjem Portugalu, u aluvijalnoj ravnici na obali rijeke Tejo, 70 km sjeveroistočno od Lisabona, regija Alentejo; 62 200 stanovnika (2011, regija Lezíria do Tejo 247 453 stanovnika). Osnovali su ga Rimljani u II. st. pr. Kr. (naselje Scalabis). Za rimske vlasti bio je važan administrativan centar i vojna utvrda (od 61. godine). Bio je pod vlašću Vizigota (od V. st.) i Maura (VIII–XII. st.). Kralj Alfons I. Bojovnik osvojio ga 1147. i od tada grad zauzima važno mjesto u srednjovjekovnom Portugalu. Iz toga razdoblja potječu brojne gotičke crkve (São João de Alporão, Santissimo Milagre, Graça) i samostani (Santa Clara i São Francisco). Jak potres 1775. oštetio je brojne povijesne zgrade. Dvorac (Porta do Sol). Katedrala (na mjestu srednjovjekovne kraljevske palače; izgrađena u XVII. st. kao jezuitska crkva; od 1970-ih katedrala). Gospodarsko je središte poljoprivredne okolice.