Caravaggio, Michelangelo Merisi da, talijanski slikar (Caravaggio, kraj Bergama, 28. IX. 1571 – ? Porto Ercole, 18. VII. 1610). Učio u Milanu i Rimu. Najoriginalniji i najutjecajniji ranobarokni talijanski slikar XVII. stoljeća. Naturalističkim realizmom i majstorskom uporabom boje i chiaroscura slikao mrtvu prirodu, mitološke i religiozne kompozicije te likove iz svakidašnjega života (Košara s voćem; Bakho; Nevjerni Toma; Djevojka s lutnjom; Gatanje). Najznačajnija djela iz zrelog razdoblja nalaze se u Rimu (Krist poziva sv. Matiju; Martirij sv. Matije; Obraćenje sv. Pavla i Martirij sv. Petra). Svjetlo postaje nosivi element kompozicije; prizore često smješta u polumračne prostorije i rabi jedan izvor svjetlosti (podrumska rasvjeta) naglašavajući time dramatičnost prizora. Caravaggio je bio čovjek neobuzdane naravi i prenagljenih postupaka; nakon jedne tučnjave i ubojstva bježi u Napulj, potom na Maltu. Tamo je naslikao nekoliko religioznih i mitoloških kompozicija te portreta u kojima jače ističe ulogu svjetla, tako da ona u snažnim mlazovima pada na sliku (Pogubljenje sv. Ivana; Portret velikoga meštra malteškoga reda Alofa de Vignacourta; Amor koji spava). Ponovno je prisiljen bježati; djeluje na Siciliji, poslije u Napulju. Utjecao na brojne talijanske, francuske i holandske slikare caravaggiste, a tragove njegova chiaroscura nalazimo u djelima → Rembrandta, → Fransa Halsa, → Jana Vermeera i → Velázqueza.