Načinović, Daniel, hrvatski književnik i novinar (Labin, 29. I. 1952). Diplomirao je hrvatski i talijanski jezik na Pedagoškoj akademiji u Puli 1975. Bio je novinar Glasa Istre, a od 2001. profesionalni je književnik. Najveći je dio njegova opusa zavičajnoga nadahnuća, a među stihovima dominiraju čakavski. Kao pjesnik se kreće od klasičnog do modernog izričaja (Tu i tamo nedjelja, 1976; Libar od vrimena, 1984; Jadranske pjesme, 1984; Čovik na tin svitu, 1990; Elohim, 1995; Rhapsody in CA, 2000; Jingle Joyce, 2002; Ur, 2002; Gospa od Škrpjela, 2004; Krotitelj riječi, 2006; Pjesme duše na studencu 2006; Pjesme skrovitih čestica 2013). Piše novele (zbirka Obale, masline i trgovi, 1980), kritike, feljtone, scenska djela, pjesme i prozu za djecu (Burrra, 1997; Una, povedi i mene, 1998; Kravata Velog Jože, 2003; Bajka o potonulim zvonima, 2012) te prevodi s talijanskoga i na talijanski (prepjevao pjesme Antuna Branka Šimića na talijanski te Pjesmu nad pjesmama na čakavsko narječje). U novinama objavljuje članke (Desk, 2005) i eseje (Pod starim voltama, 2007). Mnogi su njegovi stihovi uglazbljeni, a i sam nastupa kao glazbenik (albumi Ostaj zbogom, moja vilo, 2008; Bouquet, 2016).