casus (latinski: slučaj, događaj), u rimskom pravu, događaj koji je nastupio neovisno o ljudskom djelovanju ili propustu u djelovanju. Zove se i casus fortuitus, vis maior (viša sila) i sl. U kaznenom pravu, djelo učinjeno bez namjere (dolus), kazneno djelo iz nehaja. U slučaju štete koja je nastupila, za takve štete nitko ne odgovara (casus a nullo praestatur), a rizik snosi vlasnik stvari (casus sentit dominus). Stranke mogu ugovorom preuzeti obvezu i za štete nastale slučajnom propašću stvari.