 |
|
| Službeni naziv: | Republika Južni Sudan;, Republic of South Sudan (engleski) |
| Površina: | 619 745 km2 |
| Stanovništvo | (procjena iz 2015): 11 563 000 (18,6 stanovnika/km2); 18,8% gradsko |
| Glavni grad | Juba, 492 970 stanovnika (procjena iz 2014) |
| Upravna podjela | 32 države i 180 županija |
| Službeni jezik | engleski |
| Valuta | južnosudanska funta (SDG) = 100 pijastera |
Južni Sudan, država u sjeveroistočnoj Africi, graniči sa Sudanom na sjeveru, Etiopijom na istoku, Kenijom, Ugandom i Demokratskom Republikom Kongo na jugu te Srednjoafričkom Republikom na zapadu. Na sjeveru, na granici sa Sudanom, nalazi se mala regija Abyei koja još referendumom treba odlučiti hoće li se pripojiti Sudanu ili Južnom Sudanu.
Prirodna obilježja
Bijeli Nil
Sudd, močvarno područje
Prema prirodnim obilježjima, u Južnom Sudanu izdvajaju se dvije velike prostorne cjeline: većinski središnji nizinski prostor kojim protječu Bijeli Nil i njegovi pritoci te okolni gorski prostor (obronci Etiopskoga visočja na istoku, gorja Imatong na jugu i Azandskoga praga na jugozapadu i zapadu). Najviši vrh je Kinyeti (3186 m, u gorju Imatong). Klima središnjega i južnog prostora je tropska. Prema sjeveru tropska klima prelazi u savansku. Zime su suhe i hladnije, a ljeta vlažna i topla. Male godišnje amplitude temperature. Kišno razdoblje traje od travnja do studenog (godišnja količina oborina 750–1500 mm). Najveća je rijeka Bijeli Nil (izvire u Istočnoafričkom visočju; teče od juga prema sjeveru zemlje), a veći su joj pritoci Adar, Sobat i Ghazal. Za ljetnih kiša Nil i njegovi pritoci stvaraju veliko poplavno (močvarno) područje Sudd (oko 57 000 km2; zaštićeno Ramsarskom konvencijom 2006). Velik broj rijeka ima povremeni tok. U vegetaciji najzastupljenije su tropska kišna šuma (tikovina, ebanovina i mahagonij) i savana (baobab, papirus i akacija). Za sušnih razdoblja područje Sudda pretvara se u pašnjake.
Stanovništvo
Juba, glavni grad
Prema posljednjem službenom popisu stanovništva, provedenom 2008., Južni Sudan ima 8 260 490 stanovnika. Prema procjenama iz 2016. taj je broj znatno veći i iznosi 12 530 717 stanovnika. Stanovništvo je etnički mješovito. Najbrojniji su Dinke (35,8%), Nueri (15,6%), Azadne (7%) i Šiluci (4%); manjim etničkim skupinama pripadaju Bari, Kakva, Kuku, Murle, Mandari, Didinga, Ndogo, Bviri, Lndi, Anuak, Bongo, Lango, Dungotona, Acholi, Baka i Fertiti. Većinom su kršćani (60%), pripadnici animističke tradicionalne religije (33%) i muslimani (6%). Službeni je jezik engleski, a govore se i arapski i šari-nilski jezici. Prema dobnoj strukturi (2016), naviše je stanovnika staro do 15 godina (0–14), čak 45%; 55 godina i više ima manje od 5% stanovništva; u prosjeku stanovništvo je staro 17 godina, što Južni Sudan čini jednom od najmlađih zemalja u svijetu. Oko 27% djece mlađe od 5 godina je podhranjeno. U 2013. stopa prirodnoga priraštaja iznosila je 29,8‰, nataliteta 38,5‰, a mortaliteta 8,7‰. Dugogodišnji građanski rat i etnički sukobi uzrokovali su dugotrajno raseljavanje stanovništva. Prema procjenama UN-a, oko 900 000 st. Južnoga Sudana izbjeglo je u susjedne zemlje, a oko 1,7 milijuna ih je raseljeno diljem zemlje. Unatoč lošim uvjetima života, oko 240 000 st. Sudana izbjeglo je u Južni Sudan kako bi se sklonili od sukoba u njihovoj zemlji. Zdravstveni je standard nizak. Zbog velikog nedostatka bolnica i bolničkog osoblja mnogobrojne majke odlučuju se roditi kod kuće gdje im pri porodu pomažu nedovoljno kvalificirane babice. Zbog toga je Južni Sudan prvi u svijetu po visokoj stopi smrtnosti majki pri porodu (789 umrlih na 100 000 rođenih), a stopa smrtnosti dojenčadi također je vrlo visoka (65‰, 2016). Godine 2015. pristup pitkoj vodi imalo je gotovo 60% stanovništva (66% u gradu, 57% na selu), a sanitarnim objektima oko 7% (16% u gradu, 5% na selu). Samo 27% stanovništva je pismeno. Poteškoće u obrazovanju izazvane su nedostatkom školskih objekata i nastavnika te prelaskom s arapskoga na engleski kao službeni jezik (2011). Zbog rata mnogi su napustili školu. Od pet državnih sveučilišta najstarije je u Jubi (osnovano 1977). Glavni je grad → Juba; ostali veći gradovi su (2011): Yei (185 000 st.), Wau (151 320 st.), Malakal (139 450 st., 2010) i Rumbek (32 100 st.). Većina stanovništva (80%) živi na selu.
Gospodarstvo
Gospodarstvo Južnoga Sudana jedno je od najslabije razvijenijih gospodarstava u svijetu. Nakon nekoliko desetljeća borbe za neovisnost i građanskoga rata sa Sudanom te etničkih sukoba u državi gospodarstvo i prometna infrastruktura Južnoga Sudana u ozbiljnim su poteškoćama. Smatra se da polovica stanovništva Južnoga Sudana živi ispod granice siromaštva (2009). Gospodarstvo počiva na poljoprivredi (kvalitetna plodna tla) i bogatim prirodnim resursima. Poljodjelstvo (sirak, pamuk, kikiriki, kukuruz, riža, šećerna trska, gumiarabika, batat, sjemenke sezama i suncukreta, pamuk i manioka), voćarstvo (jabuke, banane, mango i papaja), stočarstvo (goveda i ovce). Bogata ležišta ruda željeza, mangana, bakra i kromita te naftna nalazišta (prije stjecanja neovisnosti 2011. Južni Sudan proizveo je 3/4 sudanske nafte, odnosno oko pola milijuna barela nafte dnevno). Nafta Južnoga Sudana do 2011. prerađivala se u Sudanu te se preko njegovih luka izvozila; Sudan je za preradu i transport nafte primao naknadu. Od 2012. Južni je Sudan zbog sporova sa Sudanom oko naknada za pretovar nafte nakratko (15 mjeseci) prestao proizvoditi naftu. Od sredine do kraja 2013. ponovno proizvodi oko 222 000 barela dnevno. Ponovni sukobi smanjuju proizvodnju nafte, što loše utječe na BDP. Loše gospodarstvo i visoki troškovi ratovanja prouzrokovali su veliku zaduženost; Južni Sudan od 2005. prima donacije iz SAD-a i iz nekoliko europskih država. Usluge, robu i kapital uglavnom uvozi iz Sudana, Kenije i Ugande. Godišnja inflacija u 2016. iznosila je gotovo 800%.
Prometna mreža slabo je razvijena. Jedina željeznička linija Babonosa (Suidan)–Wau (oko 248 km) i jedina asfaltirana cesta Juba–Nimule (Uganda) (oko 200 km) obnovljene su zahvaljujući sredstvima iz fondova UN-a. Međunarodna zračna luka u Jubi; ostale zračne luke (s asfaltiranim pistama) u Wau, Malakalu i Rumbeku.
Samo 16% stanovništva (2014) koristi internet.
BDP (2016): 20,8 milijardi USD
Godišnji pad BDP: 13,1% (2016)
BDP po stanovniku (2016): 1700 USD
Udio BDP-a po sektorima (procjena 2014):
poljoprivreda 4,2%, industrija 59,0%, usluge 36,9%
Nezaposlenih (procjena 2008): 13,7%
Inflacija (procjena 2016): 800%
Samo 16% stanovništva (2014) koristi internet.
BDP (2016): 20,8 milijardi USD
Godišnji pad BDP: 13,1% (2016)
BDP po stanovniku (2016): 1700 USD
Udio BDP-a po sektorima (procjena 2014):
poljoprivreda 4,2%, industrija 59,0%, usluge 36,9%
Nezaposlenih (procjena 2008): 13,7%
Inflacija (procjena 2016): 800%
Povijest
luka Malakal na Bijelom Nilu
Borba za neovisnost i odcjepljenje od Sudana započinje još 1950-ih. Određenu autonomiju stječe 1972., no njezino ukidanje 1983. vodi do obnavljanja sukoba. U borbi za neovisnost ističe se Sudanski narodnooslobodilački pokret i njegova Sudanska narodnooslobodilačka vojska koju predvodi John Garanga. Mirovnim sporazumom postignutim 9. I. 2005. predviđeno je određeno prijelazno razdoblje autonomije, no pogibijom J. Garanga 30. V. 2005. ponovno započinje razdoblje nestabilnosti. Procjenjuje se da je tijekom sukoba u Južnom Sudanu stradalo oko 2 milijuna ljudi. Na referendumu održanome u siječnju 2011. narod je podupro neovisnost Južnoga Sudana, koja je proglašena 9. VII. 2011. Iste godine Južni je Sudan postao članicom UN-a. Vodeća stranka i dalje je bio Sudanski narodni oslobodilački pokret, koji je od smrti Johna Garangea vodio Salva Kiir Mayardit. Mayardit je u travnju 2010. postao predsjednik južnosudanske republike, no položaj je formalno počeo obnašati od proglašenja neovisnosti 2011. U Južnom Sudanu još uvijek ima povremenih pograničnih sukoba (regija Abyei i Hejlij) sa Sudanom i etničkih sukoba unutar države (provincija Jonglei). Radi učvršćenja mira u Južnom je Sudanu 2011. započela djelovati mirovna operacija UN-a (oko 7500 pripadnika međunarodnih mirovnih snaga). Tijekom 2012. zbog sukoba sa Sudanom (provincija Hejlij) oko transporta nafte nakratko (15 mjeseci) je prekinuta proizvodnja nafte. Krajem 2013. smijenjeni potpredsjednik Riek Machar potaknuo je etničke sukobe Dinka i Nuera (započeli u glavnome gradu Jubi, a zatim se proširili na ostatak države). Mirovni pregovori započeli su početkom 2014. U Južnom Sudanu povremeno djeluje i Južnosudanska oslobodilačka vojska.
Upravna podjela
Na području triju povijesnih provincija 2015. stvoren je teritorijalni ustroj države koji se sastojao od 28 država i 180 županija. Teritorijalnim preustrojem početkom 2017., umjesto nekadašnjih 28, stvorene su 32 države: Aweil, Istočni Aweil, Istočna i Zapadna jezera, Gogrial, Gok, Lol, Tonj, Twic i Wau (u provinciji Bahr el Ghazal), Amadi, Gbudwe, Imatong, Jubek, Maridi, Namorunyang, Terekeka, rijeka Yei (u provinciji Ekvatorija), Boma, Bieh, Sjeverni i Središnji gornji Nil, Istočni Nil, Jonglei, Maiwut, Latjor, Sjeverni i Južni Liech, Ruweng, Fangak, Fashoda i Tumbura (u provinciji Veći gornji Nil).