Celje
Celje, grad u ji dijelu Celjske kotline, na utoku Voglajne u Savinju, sr. Slovenija; s 42 155 st. (1991) treći grad u Sloveniji. Ind. (metaloprerađivačka, kem., drvna, prehr.); u okolici vinogradarstvo i hmeljarstvo. Cest. i želj. križište. Kazalište, muzej; crkva (XIV. st.), tvrđava (XIII. st., sjedište grofova Celjskih 1341–1456). U blizini termalna kupališta i lječilišta: Laško, Rimske toplice, Dobrna i Rogaška Slatina. U prapovijesti naseobina; u antici municipij Celeia. Poč. V. st. grad je zauzeo Alarik, a pol. istog st. porušio Atila. Pod Langobardima od 546. Od druge pol. VI. st. u sastavu Karantanije, potom krunski posjed franačke države. Pod imenom Celjski Grad prvi se put spominje 1122–37. kao središte Savinjske marke. Od XIV. st. posjed Celjskih grofova; status grada od 1451. God. 1456. baštinili su ga Habsburgovci; Celjska grofovija postaje dio Štajerske, a C. sjedište vicedomata. Od 1815. gradom upravlja magistrat; 1867. uspostavljena je grad. autonomija.