Głowacki, Janusz, poljski književnik i scenarist (Poznań, 13. IX. 1938 – ?, Egipat, 19. VIII. 2017). U Varšavi je usporedno studirao glumu te povijest i polonistiku. Nakon 1981. preselio se u London, potom 1983. u New York, gdje je istodobno predavao na Sveučilištu Columbia i pisao za New York Times, a povremeno je živio i u Varšavi. U književnosti se javio početkom 196o-ih novelama i feljtonima u varšavskim listovima, sakupivši ih u zbirku Vrtlog besmisla (1968), a od 1970-ih posvetio se pisanju scenarija za filmove (Kurs Mareka Piwowskoga iz 1970., Ovu ljubav treba ubiti Janusza Morgensterna iz 1972., Wałęsa. Čovjek nade Andrzeja Wajde iz 2013. i dr.), koji su postigli velik uspjeh, a o suradnji na Wajdinim filmovima pisao je u knjizi Došao sam, ili kako sam pisao scenarij o Lechu Wałęsi za Andrzeja Wajdu (2013). Smatra se jednim od najboljih poljskih modernih dramskih autora. Nakon međunarodne uspješnice Pepeljuga (1979), u New Yorku je nastavio pisati drame: Lov na žohare (1986), tragikomediju o poljskim imigrantima u SAD-u, Antigona u New Yorku (1992), socijalnu dramu o beskućništvu, te Četvrta sestra (2000), „čehovljevska drama”, koja je i u Hrvatskoj postigla velik uspjeh. U prozi se istaknuo autobiografskim romanom S vrha glave (2004). Preminuo za puta po Egiptu.