Bettiza, Enzo, talijanski književnik i novinar (Split, 6. VII. 1927 – Rim, 26. VII. 2017). Školovao se u Splitu i Zadru, a nakon Drugoga svjetskoga rata s obitelj emigrirao u Italiju, gdje je upisao rimsku Likovnu akademiju. U redakciju tjednika Epoca ušao je 1953., potom je djelovao u listovima Stampa, Corriere della Sera te Il Giornale nuovo, kojega je suosnivač. Argumentirano iznoseći činjenice, pisao je o o ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te se zalagao protiv agresivnoga nacionalizma, podupirući Hrvatsku. Kao poliglot, odrastao u hrvatsko-talijansko-njemačkoj sredini, i europski intelektualac, nakon razdoblja političkoga traganja, priklonio se lijevoj liberalnoj orijentaciji. Bio je član Senata Republike te Europskoga parlamenta. Kao romanopisac ponire u psihologiju likova (Tršćanski fantom, Il fantasma di Trieste, 1958., preveo Ante Rojnić 1965; Moskovski fantomi, I fantasmi di Mosca, 1993). Ljubav za Dalmaciju i Split ističe romanima Egzil (Esilio, 1996., prevele Karmen Milačić i Ana Prpić) i Izgubljena knjiga (Il Libro perduto, 2005), a protagonist njegova posljednjeg romana Rastresenost (La distrazione, 2013) sagledava kraj europskoga XX. stoljeća koji proživljava na otoku Braču. Objavljivao je i zbirke tekstova (Moskovski dnevnik, Il diario di Mosca, 1970; Ovdje Moskva, Qui Mosca, 1974), eseje i studije (Mit i zbilja Trsta, Mito e realtà di Trieste, 1966., Lenjinova tajna, Il mistero di Lenin, 1982; 1989. Kraj dvadesetog stoljeća, 1989. La fine del Novecento, 2009).