Šojat, Ivana, hrvatska književnica i prevoditeljica (Osijek, 26. II. 1971). Studirala je matematiku i fiziku na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Živjela je u Belgiji (1993–2001), gdje je diplomirala francuski jezik. Bila je dopisnica i kolumnistica (2004–05) Glasa Slavonije; kolumne su objavljene u zbirci I past će sve maske, 2006. Zaposlena je u osječkom HNK-u kao urednica kazališnih izdanja. Njezinim pjesničkim (Hiperbole, 2000; Uznesenja, 2003; Utvare, 2005; Sofija plaštevima mete samoću, 2009; Ljudi ne znaju šutjeti, 2016) i proznim zbirkama dominiraju tamna slika svijeta i tjeskoban ugođaj. Pripovijetkama (zbirke Kao pas, 2006; Mjesečari, 2008; Ruke Azazelove, 2011; Emet i druge priče 2016) tematizira bolest, samoću, životne promašaje, muku i obiteljske traume. Predmetom njezinih romana su Domovinski rat (Jom kipur, 2014) i poraće (Šamšiel, 2002), sudbina njemačke manjine u Osijeku XX. st. (Unterstadt, 2009, uprizoren u osječkom HNK-u 2012) te kriza institucije braka (Ničiji sinovi, 2012). Piše i za djecu (Heliot – zmaj gnjezdaš, 2015). Za osječki HNK dramatizirala je Tenu Josipa Kozarca (Lipa si, Teno, 2010). Prevodi s francuskoga i engleskoga jezika.