Loik, Ezio, talijanski nogometaš (Rijeka, 26. IX. 1919 — Torino, 4. V. 1949). Isprva je igrao u riječkim klubovima Leonida (1933–35) i Fiumana (1935–37), potom u talijanskim prvoligašima Milanu (1937–40), Veneziji (1940–42) te Torinu (1942–49), tada ponajboljoj europskoj momčadi. S Venezijom je osvojio talijanski kup 1941, s Torinom bio peterostruki uzastopni prvak Italije (1943, 1946–49) i pobjednik kupa 1943. U karijeri je odigrao 339 natjecateljskih utakmica (strijelac 109 pogodaka), od čega 181 kao član Torina (72 pogotka). Za reprezentaciju Italije 1942–49. nastupio u devet susreta i bio strijelac četiri pogotka. Igrao je na mjestu desne spojke, imao velik radijus kretanja, isticao se i u obrambenim i u napadačkim segmentima igre. Poginuo je u padu zrakoplova na brdu Superga, kada je stradala čitava momčad Torina.