chiaroscuro, M. Caravaggio Katarina Aleksandrijska, oko 1598. Madrid, Thyssen-Bornemisza Collection
chiaroscuro (tal.) ili clair-obscur (franc.), svijetlo-tamno, u slikarstvu i grafici način primjene igre svjetla i preljeva svjetlosti, te sjene na plohama predmeta da bi se pojačala plastika predmeta i postigao privid prostora. U crtežu i grafici osnovni tehn. postupak; u slikarstvu tonsko oblikovanje stvara se prijelazom od čiste boje preko nijansiranja pojedinih tonova. Primjena kontrasta svjetla i sjene poznata je u grč. ant. slikarstvu (Apolodor, Zeuksis), potom u rim. slikarstvu; kao sfumato – prigušeno treperenje i slijevanje svjetla i sjene na slikama Leonarda. Kao metoda postiže karakterističan izraz u tal. manirističkome slikarstvu, kulminaciju doseže u baroku (Caravaggio, Rembrandt).