Karakaš, Damir, hrvatski književnik i novinar (Plašćica kraj Brinja, 21. XI. 1967). Studirao je agronomiju i novinarstvo u Zagrebu. Bio je novinar crne kronike i ratni reporter Večernjeg lista. Velike teme njegovih proza su Lika i Ličani (zbirka priča Kino Lika, 2001., roman Sjećanje šume, 2016), došljaci u gradu (romani Kako sam ušao u Europu, 2004., Sjajno mjesto za nesreću, 2009. i Blue Moon, 2014; zbirka priča Eskimi, 2007) i problemi regije (proze Bosanci su dobri ljudi, 1999., roman Kombetari, 2000), a katkad se, kao u pričama Pukovnik Beethoven (2012), prepliću. Bolnim temama pristupa ne uljepšavajući ih, jednako predan prikazivanju psihe pojedinca i funkcioniranja zajednice. Jezik njegovih proza je jezgerovit, ekspresivan, sa satiričnim i crnohumornim tonovima, te ponegdje, kao u romanu Sjećanje šume, poetskoga ugođaja. Kritika ističe realistička, naturalistička i modernistička svojstva njegova pisma te živost ličkoga govora u dijalozima. Uz izvedene drame Skoro nikada ne zaključavamo (u sklopu predstave Zagrebački pentagram, ZKM, redatelj Paolo Magelli, 2009) i Snajper (ZKM, redateljica Franka Perković, 2013; u Abidjanu, Obala Bjelokosti, izveden u režiji Ivice Buljana), prema romanima Sjajno mjesto za nesreću (HNK, Rijeka, redatelj Dalibor Matanić, 2011) i Sjećanje šume (Gavella, redateljica Tamara Damjanović, 2018) postavljene su istoimene predstave, a prema zbirci Kino Lika snimljen je film (redatelj Dalibor Matanić, 2001).