Fryderyk Franciszek Chopin
Chopin, Fryderyk Franciszek (Frédéric François), poljski skladatelj i pijanist (Żelazowa Wola, 1. III. 1810 – Pariz, 17. X. 1849). Sin francuskog doseljenika i Poljakinje. Glazbu učio najprije privatno, s osam godina već javno nastupao. Studirao u Varšavi, 1829. priredio dva koncerta u Beču. Varšavu napustio 1. studenoga 1830; preko Dresdena, Praga, Beča, Münchena i Stuttgarta (koncertirajući u njima) stigao početkom listopada 1831. u Pariz, u kojem će ostati do smrti. Stekavši ugled kao pijanist i podučavatelj, drugovao je s poznatim intelektualcima; 1837. prvi put nastupio u Londonu. U to se vrijeme pojavljuju znakovi bolesti. U Parizu je posljednji put koncertirao u veljači 1848, potom je uslijedila turneja u Englesku i Škotsku. Preminuo je nekoliko mjeseci nakon povratka u Pariz. Izrazit romantik, kao skladatelj jedan od tvoraca poljske nacionalne glazbene škole. Skladati je počeo sa 7 godina, stvarajući pretežno klavirske minijature prožete intimističkim lirizmom i potresnom dramatičnošću. Djela mu se odlikuju izvornom melodikom, bogatim harmonijama i efektnom ornamentikom, na čemu počiva njegov osobni klavirski stil u kojem je virtuoznost u službi poetične izražajnosti. Od ukupno 257 skladba, nekoliko ih je za klavir i orkestar (Varijacije na Là ci darem la mano, 1827; Velika fantazija na poljske napjeve, 1828; rondo Krakowiak, 1828; 2 klavirska koncerta – e-mol, 1830. i f-mol, 1829–30; Velika briljantna poloneza, 1830–31; Adante spianato, 1834). Klaviru solo namijenjene su (3) sonate (druga, b-mol, sa žalobnom koračnicom), mazurke (58), poloneze (16), valceri (17), preludiji (24), etide (27), nokturni (20), balade (4), scherza (4), impromptui (4) i više pojedinačnih. Za komorne sastave stvorio klavirski trio, pa sonatu za violončelo i klavir, Uvod i briljantnu polonezu za violončelo i klavir i Veliki koncertni duo za violončelo i klavir na Meyerbeerovu temu, a za pjevače 19 popjevaka.