chorus (latinski: od grčkog chorós) 1. U antici najprije mjesto za plesanje, a potom ples, kolo (poslije Homera, kolo s pjevanjem u slavu bogova kod svečanih zgoda). U grčkim tragedijama (V. stoljeće) chorus (12–15 pjevača) predstavlja puk. 2. U crkvama, najčešće pred oltarom (na istočnoj ili zapadnoj strani lađe) ili uz orgulje, mjesto za pjevače (kajkavski: koruš). 3. Po tome mjestu u novije vrijeme prozvane skupine pjevača (kor) u kojima je svaki glas višestruko zastupljen (pjevački zbor). 4. U srednjem vijeku latinski naziv za gajde. 5. U skupinama žičanih glazbala, oznaka za grupu istovrsnih glazbala (gambe, gudački, tamburaški zbor). 6. U engleskom glazbenom nazivlju naziv za pripjev (refren). 7. U jazzu naziv cjeline (obično 32 takta) koja se sastoji od teme, što je slijedi niz varijacija i koja se potom ponavlja. 8. Naziv za elektronički postupak (na sintesajzeru ili električnoj gitari) kojim se “signal” obrađuje da bi se dobio dojam višeglasja.