Ciceron, Marko Tulije

Marko Tulije Ciceron
Ciceron, Marko Tulije (Marcus Tullius Cicero), rimski političar, govornik i filozof (Arpin, ←3. I. 106. – posjed u Kajeti, ←7. XII. 43). Obnašao visoke državne službe, branitelj u civilnim procesima, kao konzul otkrio Katilininu zavjeru (←63). Iz političkih motiva prognan iz Rima (←58). U sukobu Pompeja i Cezara pristao uz prvoga, ali se nakon Cezarove pobjede (←48) priklonio pobjedniku te se nakon pomilovanja vratio u Rim. Stradao kao žrtva proskripcija; dao ga je ubiti Marko Antonije. U filozofiji se smatra vodećim predstavnikom rimskog eklekticizma ←I. stoljeća. Imao je iznimnu ulogu u prenošenju i popularizaciji grčke uljudbe na rimskom tlu. Opsežan književni opus obuhvaća govore (sudbene i političke), retorička, filozofska djela i pisma. Od preko 100 poznatih govora (sačuvano 58), najčuveniji su: Za Seksta Roscija Amerina, Protiv Katiline, Za Milona, Filipike protiv Marka Antonija i dr. Od retoričkih djela izdvajaju se O govorniku, Brut i Govornik. Filozofska djela uglavnom su popularizacija grčke filozofije (O najvećem dobru i najvećem zlu, O starosti, O prijateljstvu, O dužnostima, O državi i dr.). Humanistički ideal isticao kao središnje pedagoško i etičko načelo; smatrao da je vrlina jedini uvjet blaženstva, a ćudorednost najuzvišenije dobro. Sačuvana su 774 njegova pisma.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: