cisterciti, grb
cisterciti, ostaci cistercitskoga samostana u Topuskom
cisterciti (latinski: Ordo cisterciensis), reformirani ogranak benediktinskog reda sa strogim redovničkim pravilima. Osnovao ga je Robert de Molesmes 1098. u francuskom samostanu Cîteauxu (latinski: Cistercium). Cisterciti žive asketskim životom, oskudno se hrane i bave raznim zanatima. Nose bijeli habit i crni škapular. Od njih se poslije odcjepljuju još stroži redovi: feuillanti i trapisti. Ženska grana reda: cistercitke. U Hrvatskoj cistercite uvodi Andrija I. izgradivši im samostan i crkvu 1205. u Topuskom. Šire se po Hrvatskoj i osnivaju samostane: Senj (1214), Kutjevo (1232), Petrovaradin (XIII. stoljeće), Zagreb (XIII. stoljeće), Samobor (XIII. stoljeće) itd. Utjecali su na razvoj crkvene arhitekture. Prve cistercitske crkve su bazilikalnog tipa s poprečnim brodom, ravnim korskim završetkom i s dvjema pravokutnim kapelama, a poslije kor dobiva polukružni završetak. U građevinskoj konstrukciji usvajaju elemente rane gotike. U početku cistercitske crkve nemaju zvonika, dok se poslije grade masivni zvonici koji se naslanjaju na pročelje. Unutrašnjost crkava je jednostavna, bez ukrasa.