coda (talijanski: rep, kraj) 1. Završni dio glazbenog djela (stavka) koji razvoj skladbe dovodi do smirenja ili kulminacije. Redovito organski izrasta iz skladbe (donosi glavnu misao/temu skladbe ili njezin modificirani oblik), a može biti oblikovno samostalan (značaj epiloga). Coda manjih razmjera naziva se codetta (umanjenica od coda). 2. U klasičnom baletu treći i završni dio nekog pas de deuxa ili finale u kojem se glavni interpreti opet pojavljuju na pozornici.