concertato (talijanski: di concerto; francuski: concertant) 1. U baroku, naziv za sastav solista i za djela namijenjena sastavima od nekoliko ravnopravnih glazbala kao suprotnost ripienu ili tuttiju. 2. Oznaka za vokalno-instrumentalnu skladbu (messa concertato, motteto concertato) kao suprotnost a cappella dijelovima (coro concertato – naziv za skupinu solista koja alternira s čitavim zborom – coro ripieno ili cappella).