crescendo (talijanski: rastući, narastajući), kratica: cresc., naputak skladatelja da u određenom dijelu skladbe valja postupno pojačavati jačinu tona (suprotno decrescendo ili diminuendo). Može biti malo po malo (poco a poco) ili naglo (subito). Prvi put primijenjeno u operi Bellerofonte Domèneca Terradellasa (1747). Umjesto riječi može biti znak < i >.