crijevo (latinski: intestinum), cjevasti dio probavnoga kanala od želuca do anusa, u kojem se obavlja glavnina probave. Dijeli se na tanko i debelo crijevo. Na tankom se može razlučiti dvanaesnik (duodenum, u koji se ulijevaju žuč i gušteračni sok), tašto (jejunum) i vito crijevo (ileum). U čovjeka dugo 5 m (u biljojeda do 50 m, u mesojeda najviše 2 m). U njemu se djelovanjem probavnih enzima hrana razgrađuje i apsorbira. Debelo crijevo dijeli se na slijepo crijevo, na kojem visi crvuljak (apendiks, u čovjeka zakržljao, u glodavaca i kopitara jako razvijen), kolon (uzlazni, poprečni, silazni i zavijeni) i stražnje crijevo (rektum). U čovjeka je dugo 1,5 m (u goveda oko 10 m). U njemu se reapsorbiraju voda i mineralne soli, djelovanjem bakterija tvore se vitamini B i K te dolazi do procesa vrenja i truljenja. Izmet se u sisavaca i riba izbacuje kroz analni otvor; u vodozemaca, gmazova i ptica završni dio debelog crijeva je nečisnica ili kloaka. Crijevni sadržaj kreće se prema izmetnom otvoru peristaltikom, segmentiranim stezanjem crijeva.