Crkva 1. Zajednica kršćanskih vjernika. Crkveni organizacijski oblici javljaju se istovremeno s pojavom kršćanstva. U Rimskom Carstvu kršćanski vjernici udružuju se u ilegalne “općine” (ecclesiae) u kojima svi članovi ravnopravno odlučuju. Poslije se izdvaja kler i stvara hijerarhija: biskupi, svećenici, đakoni itd. Biskupi se radi rješavanja zajedničkih poslova sastaju na saborima ili koncilima (prvi opći koncil u Niceji, 325). Glavne crkve: Rimokatolička – organizirana centralistički, Istočno pravoslavna – organizirana u međusobno nezavisne patrijaršije, protestantske crkve u kojima u crkvenoj organizaciji sudjeluju svi vjernici, te Anglikanska crkva kao državna u Engleskoj. 2. Zgrada namijenjena kršćanskom bogoslužju.