crkveni namještaj, predmeti u unutrašnosti crkve koji služe za obavljanje bogoslužja; od drva, kamena, rjeđe od kovina; stilski odgovaraju povijesnom razdoblju u kojem su nastali. U apsidi je oltar, žrtvenik, na kojem se služi misa; na oltaru stoji drveni ili metalni stalak za knjigu, legile. Oltar može natkrivati ciborij (u uporabi tijekom srednjeg vijeka, potom u baroku). U zidu svetišta nalazi se spremnica za čuvanje sakramenata, kustodija, u XV. stoljeću razvila se u ormarić na sredini oltara, tabernakul. U dnu apside nalazi se katedra, oko nje su supselije, stolci za svećenstvo (u gotici katedra i supselije sele u svetište ispred oltara te postaju biskupski tron i korske klupe). Schola cantorum, ograda ispred oltara, mjesto za pjevački zbor (u novom vijeku prelazi na pjevalište iznad glavnog ulaza u crkvu, gdje se nalaze orgulje). Na rubu svetišta su amboni s kojih se čita evanđelje (od XIII. stoljeća prerasli su u raskošne i visoke propovjedaonice). Oltarna pregrada, septum (napravljena od stupića ili ploče – plutej), dijeli oltarni dio od mjesta za vjernike. Krštenja se obavljaju u krstionici, baptisteriju (od srednjeg vijeka posebna građevina ili prostorija, ali povezana s crkvom, poslije u samoj crkvi). U glavnom i sporednim brodovima crkve nalaze se klupe za vjernike i ispovjedaonice. Sa stropa ili svoda crkvu su osvjetljavala kandila za uljane svjetiljke i lusteri za voštanice, potom električna rasvjeta. U sakristiji se nalaze sakristijski ormari za odlaganje liturgijskoga ruha, posuđa i predmeta, te knjiga.