crkveni učitelji (latinski, nominativ jednine: Doctor Ecclesiae), u kršćanstvu, teološki pisci koji zbog značenja i zasluga u tumačenju i razvijanju kršćanske vjere i učenja bivaju službeno priznati kao “naučitelji” (npr. Albert Veliki, Toma Akvinski, Bonaventura i dr.). Crkveni naučitelji ranoga kršćanstva su na Zapadu Ambrozije, Augustin, Jeronim i Grgur Veliki, a na Istoku Atanazije, Bazilije, Grgur Nazijanski, Grgur Nisenski i Ivan Zlatousti.