Oliver Cromwell
Cromwell, Oliver, engleski državnik (Huntingdon, 25. IV. 1599 – London, 3. IX. 1658). U politički život intenzivnije stupa kao poslanik takozvanoga Dugog parlamenta koji je kralj → Karlo I. morao sazvati našavši se u financijskim neprilikama (1640). U radu Parlamenta vidno sudjelovao podupirući akcije protiv kraljeva samovoljnog vladanja i težeći za ograničavanjem kraljeve vlasti pod nadzorom Parlamenta. Ističe se izbijanjem otvorenoga građanskog rata 1642, kada ustrojava konjaničke postrojbe. Znatno pridonio pobjedi nad rojalistima kraj Marston Moora (1644). Vođa puritanaca, fanatično odan parlamentarnoj strani; zamjenik glavnoga zapovjednika vojske Parlamenta Thomasa Fairfaxa. Porazio rojaliste kod Nasebyja (1645) i Oxforda (1646). Nakon što Karlo I. nije uspio zadobiti škotsku potporu pa je bio izručen Parlamentu (1647), umjerene struje prezbiterijanaca pokušale su s njim pregovarati, čemu se Cromwell žestoko suprotstavio te nakon odluke Parlamenta da se vojska dijelom raspusti, a dijelom pošalje u Irsku, s vojskom (većinski sastavljenom od radikalnih puritanaca neovisnjaka) napao je i zauzeo London u ljeto 1647. Ubrzo potom ugušio je u krvi i pokušaj najradikalnijih neovisnjaka, takozvanih uravnjivača (levellers), za većom demokratizacijom. Vojna prevlast izazvala je nezadovoljstvo prezbiterijanaca te dolazi do niza oružanih pobuna koalicije kralja, rojalista, prezbiterijanaca i Škota 1648. Nakon što je porazio koaliciju u odlučnoj bitki kraj Prestona iste godine, Cromwell je iz Parlamenta uklonio sve nezadovoljnike, organizirao u siječnju 1649. suđenje kralju za veleizdaju, njegovo smaknuće i ukidanje monarhije te proglasio Republiku (Commonwealth ili Free State). Ubrzo potom ugušio je novu pobunu uravnjivača, nesmiljenim mjerama pokorio Irsku te porazio kraj Dunbara (1650) i Worcestera (1651) škotske postrojbe koje su željele dovesti na vlast mladoga → Karla II. Započeo sustavnu kolonizaciju protestanata u sjevernu Irsku. Došao u sukob s Nizozemskom zbog Navigacijskog akta (protekcionistička odredba o monopolu britanskih brodova za trgovinu s Britanijom) te u ratu koji je uslijedio 1651–54. postigao znatne uspjehe. Rastjerao 1653. posljednje ostatke Dugoga parlamenta te uspostavio Vojno vijeće i skupštinu neovisnjačkih općina (ubrzo ju je raspustio zbog sukoba umjerene i radikalne struje). Vojno vijeće tada je donijelo novi ustav, a Cromwella proglasilo doživotnim “gospodarom zaštitnikom” (lord protector). Nakon što mu je novouspostavljeni Parlament pokušao ograničiti ovlasti, Cromwell ga je raspustio u siječnju 1655. te nastavio vladati diktatorski. Proveo upravnu reformu zemlje na 12 okruga s vojnom upravom te provodio teror nad nezadovoljnicima sa svih strana. Zbog rata protiv Španjolske (1654–59) bio je prisiljen sazvati novi Parlament (1656) koji mu je 1657. ponudio kraljevsku krunu; iako je to odbio, zahtijevao je pravo određivanja svojega nasljednika i članova Gornjega doma. Sljedeće godine zbog nesuglasica između Gornjeg i Donjeg doma raspustio je Parlament. Nakon njegove smrti provedena je restauracija monarhije i dinastije Stuart zbog nezadovoljstva izazvanog puritanskim terorom. Jedan od tvoraca modernoga engleskog parlamentarizma i državne centralizacije; vodio izrazito unitarističku i antikatoličku politiku. Početkom 1661. njegovo je tijelo izvađeno iz grobnice, javno obješeno u lancima, a zatim mu je odrubljena glava i nabijena na kolac koji je bio javno postavljen iznad Westminster Halla (u kojem je osuđen kralj Karlo I.) do 1685. godine.