povijest religija, istraživanje religija kao pov. pojava, dostupnih pov. znanstv. metodama. Jedna od gl. religijskih grana. Proučava nastanak i razvitak pojedinih religija ili njihovih sastavnica dijakronijski, za razliku od religijske fenomenologije, koja istražuje religijske pojave sinoptički, te religijske filozofije i teologije koje ispituju vrijednost i istinitost pojedine religije. Na temelju izvora opisuju se i tumače religijske pojave, vodeći računa o kontekstu vremena, društva i kulture. Uz dijakronijski pristup primjenjuje se i komparativna metoda. Počeci povijesti religija sežu u XVIII. st. (G. Vico), a razvija se os. u drugoj pol. XIX. st. (Fustel de Coulanges, Charles de Harlez) i u XX. st. (Georges Dumézil, Rafaele Petazzoni, Mircea Eliade).