Čajkovski, Pjotr Iljič, ruski skladatelj (Kamsko-Votkinsk, 7. V. 1840 – Sankt Peterburg, 6. XI. 1893). Kao pravnik 1859. stupio u službu ministarstva pravosuđa, 1862–65. studirao na novootvorenom petrogradskom konzervatoriju, od 1866. nastavnik na Konzervatorija u Moskvi i neko vrijeme (1872–76) glazbeni kritičar. Od 1878. slobodni umjetnik, često boravi u inozemstvu (omogućila mu bogata ljubiteljica umjetnosti Nadežda von Meck). Od 1885. živi u Klinu (sjeverno od Moskve), 1888–89. na velikoj je turneji po Europi, a 1891. u SAD-u (izvodi vlastita djela). Umro od kolere. Izrazit kasnoromantik. Djela su mu prožeta nježnim lirizmom, potresnom dramatikom, čak tragičnošću. Djelomice slijedi europsku tradiciju (Mozart, njemački romantizam) i ideje Petorice te je, iskorištavajući osebujne značajke ruskoga glazbenog folklora, stvorio osobni glazbeni govor i izraz, bogat melodičnošću, orkestralnim blještavilom, rafiniranim harmonijskim slogom nabijenim emotivnošću i snažna, neposredna djelovanja. Još za života svojim se djelima, omiljenim i izvan Rusije, uvrstio među istaknute stvaratelje europske glazbene kulture druge polovine XIX. stoljeća. Opsežan opus sadrži 6 simfonija (1. Zimski snovi; 2. Maloruska; 3. Poljska; 6. Patetična), simfonija Manfred, uvertire fantazije (Romeo i Julija; Hamlet), uvertiru 1812, suite (Mozartiana), Talijanski capriccio, Serenadu, 3 koncerta za klavir (1. u b-molu), koncert i Melankoličnu serenadu za violinu i orkestar, Varijacije na temu iz rokokoa za violončelo i orkestar, 4 gudačka kvarteta, gudački sekstet (Souvenir de Florence), Adagio za duhački oktet i još desetak skladbi za razne komorne sastave; klaviru su namijenjene sonate, valceri, nokturna i druge romantičarske programne skladbe (ciklus Godišnja doba); glazbeno-dramsko područje zastupljeno je s 10 opera (Evgenij Onjegin; Pikova dama) i 3 baleta (Labuđe jezero; Trnoružica; Orašar) i scenskom glazbom za 6 drama. Uz jedan oratorij, dvije kantate i zborove a cappella skladao je više od 100 popijevki, nekoliko crkvenih skladbi (Liturgija sv. Ivana Zlatoustoga za zbor a cappella). Obrađivao je i narodne napjeve, objavio nekoliko spisa.