ček (staroengleski), vrijednosni papir, izdan u zakonom propisanom obliku, kojim trasant (izdavatelj čeka) nalaže trasatu (banci ili drugoj financijskoj ustanovi) da isplati (ili prenese, ako se radi o čeku za obračun) naznačenu svotu remitentu (imatelju – korisniku čeka) iz pokrića (čekovni, tekući, žiro račun) što ga trasant ima kod trasata. Postoje razne vrste čekova (obračunski, barirani, cirkularni, depozitni i kreditni, putnički, euroček i specijalne vrste), razni načini označavanja remitenta (na ime, po naredbi, na donositelja), razne mjere i načini prenosivosti čeka na druge ili isključivanja njegove prenosivosti, a postoje u pojedinim ovim elementima i razlike nacionalnih zakonodavstava. U suvremenim razvijenim gospodarstvima ček sve više postaje glavno sredstvo plaćanja i u unutarnjem i u međunarodnom prometu.