činele (talijanski), autofone (samozvučeće) udaraljke. Imaju oblik tankih, u sredini ispupčenih brončanih tanjura (oko 40 cm). Potječu iz Azije, rabile su se u antičkoj Grčkoj (u magijske svrhe), europska ih je glazba preuzela od Turske u XVII. stoljeću, u umjetničkoj glazbi prvi ih je primijenio → Christoph Willibald Gluck (Ifigenija na Tauridi, 1779). Upotrebljavaju se obično u paru, svirač u svakoj ruci drži po jednu i udara jednom o drugu proizvodeći zvuk neodređene visine (u ritamskim sekcijama zabavnih i jazz sastava to se čini pritiskom noge na polugu posebnog mehanizma), no može ih se upotrebljavati pojedinačno udarajući po njima batićima timpana ili malog bubnja.