Čiovo, otok u srednjodalmatinskoj otočnoj skupini, u splitskom arhipelagu, južno od kopna, Splitsko-dalmatinska županija; 29 km2, 5908 stanovnika (2011). Dug 15,3 km, širok do 3,5 km, duljina obale 43,9 km, koeficijent razvedenosto obale otoka 2,31 (srednje razveden); pruža se u smjeru istok–zapad i zatvara Kaštelanski i Trogirski zaljev. Građen od krednih vapnenaca; najviši vrh Rudine (209 m). Pretežito pod makijom i garigom; šumarci bora i čempresa. Poljodjelstvo (uzgoj masline, smokve, rogača, badema, agruma); stočarstvo; ribolov. Kamenolomi. Brodogradnja. Turizam. Naselja: Čiovo (sastavni dio Trogira), Slatine (1106 stanovnika, 2011), Arbanija (374), Okrug Gornji (3081), Okrug Donji (268), Žedno (132). Sjeverozapadni dio otoka u sastavu je Trogira (spojeni pokretnim mostom). Naseljen u pretpovijesno doba (gradine i gomile); nalazi iz antike. U ranom srednjem vijeku slabo naseljen (sela, leprozoriji i pustinjački stanovi); ostaci crkvica u uvalama Supetar i Movarštica. Jače naseljen od druge polovine XVI. stoljeća doseljavanjem stanovnika s kopna; dominikanski samostan blizu Arbanije (XV. stoljeća), franjevački samostan; crkve. Naziv otoka vjerojatno dolazi od antičkog imena (Caput Iovis).