čvrstoća, mehaničko svojstvo čvrstog tijela da pruža otpor razdvajanju svojih dijelova. Prema vrsti razdvajanja razlikuju se čvrstoća na rastezanje (vlak) i čvrstoća na posmik, a sve ostale vrste mogu se svesti na njih. To su čvrstoća na stlačivanje (tlak), čvrstoća na izvijanje, čvrstoća na savijanje, čvrstoća na torziju, čvrstoća na titranje i dr. Čvrstoća materijala u tehnici se obično definira kao omjer najveće sile rastezanja ili posmika što ih tijelo može podnijeti i površine plohe presjeka. Čvrstoća materijala ovisna je o tome je li tijelo napregnuto u jednom ili u više smjerova. Veća je ako je tijelo napregnuto istovrsnim silama u više smjerova (složena čvrstoća) nego samo u jednom smjeru. Na čvrstoću utječe brzina naprezanja. Pri polaganom naprezanju (statička čvrstoća) čvrstoća je manja od čvrstoće pri naglom naprezanju (dinamička čvrstoća). Čvrstoća ovisi i o temperaturi (statička se smanjuje s porastom temperature, a dinamička sa sniženjem temperature). Smanjenje čvrstoće materijala događa se pri promjeni naprezanja po intenzitetu i po broju naprezanja (umor materijala). Naprezanje kod kojega materijal može izdržati neograničeno velik broj promjena (u praksi 10 milijuna promjena) naziva se dinamička izdržljivost materijala. Omjer između čvrstoće i najvećeg naprezanja neke konstrukcije naziva se koeficijentom sigurnosti i obično iznosi od 2 do 10.