dadaizam ili dada, književni i umjetnički pokret osnovan 1916. u Zürichu u Cabaretu Voltaire. Prvi predstavnici toga umjetničkog pokreta su Hans Arp, Tristan Tzara, Hugo Ball i Richard Huelsenbeck. Ime je nasumce izabrano iz rječnika, a vezano je uz dječje tepanje. Istodobno se u New Yorku javlja sličan pokret koji predvode Marcel Duchamp, Man Ray i Francis Picabia. Do ujedinjenja dolazi 1918. u Lausannei, a u trećem broju pokrenutog časopisa Dada Tristan Tzara objavljuje glasoviti dadaistički manifest (1918). Pokretu su se do 1922, kada se gasi, među ostalim, pridružili i W. Megring, John Heartfield, Kurt Schwitters, Philippe Soupault, André Breton, Louis Aragon i Max Ernst. U Zagrebu se također javljaju sljedbenici. Dadaizam se pojavio kao protest protiv svih oblika tadašnje umjetnosti te konvencija građanskoga društva. Isticao je postupak razbijanja svake logičke povezanosti i smisla u djelu, naglašavao razaranje sintakse i uobičajenih sredstava komunikacije, zagovarao destrukciju i nadrastanje svih poznatih načina umjetničkoga djelovanja te poticao asocijativnost, aleatoričnost i kolažiranje pri umjetničkoj proizvodnji. Pokret je utjecao na formiranje nadrealizma, koji će prihvatiti i mnogi bivši dadaisti. Postupci, kao i umjetnički te društvenopolitički stav dadaista utjecat će na mnoga književna i umjetnička gibanja u XX. stoljeću (fluxus, hepening, konceptualna umjetnost, konkretna poezija i dr.).