D’Alembertov princip (1743), u fizici, opći zakon koji određuje gibanje sustava međusobno vezanih čestica. Generalizacija trećega Newtonova zakona gibanja. Vanjska sila koja djeluje na česticu u vezanom sustavu ne mora davati čestici ubrzanje istog smjera kao i sila (zbog vezanosti na druge čestice). Zamisli li se da na tu česticu djeluje virtualna sila, jednaka po iznosu a suprotna po smjeru vanjskoj sili, onda će čestica ostati u mirovanju. Zamišljena virtualna sila naziva se silom inercije (tromosti). Sustav ravnoteže može se izraziti osnovnom jednadžbom statike. Za jednu slobodnu česticu D’Alembertov princip prelazi u Newtonov zakon. Taj princip svodi zakone dinamike na zakone statike.