dalmatski jezik, romanski jezik iz predmletačkoga jezičnoga vremena, poznat po tekstovima iz Splita, Zadra, Dubrovnika. Elementi dalmatskoga sreću se u jednom latinskom tekstu iz X. stoljeća. Najstariji su tekstovi iz XIV. stoljeća. S raguzejskim (dubrovačkim) u fonološkoj su se strukturi slagali govori od Dubrovnika do Zadra. U Dubrovniku je stanovništvo najposlije koncem XIV. stoljeća već bilo većinom hrvatsko, a stotinjak godina poslije raguzejskoga jezika više nije bilo. Najdulje se održao krčki odvjetak dalmatskoga, → veljotski, do konca XIX. stoljeća (a i poznat je samo po podacima iz toga najnovijega vremena).